Prvi samostalni koraci su trenutak koji svaki roditelj pamti. Dete se pridržava za stočić, pušta ruku, zastane – i krene. Odmah zatim dolazi i pitanje koje čujemo u prodavnici gotovo svakog dana: kakve cipelice da kupimo i da li su mu uopšte potrebne?
Kratak odgovor glasi: dok dete hoda samo po kući, najbolje mu je bosonogo ili u čarapama sa protivkliznim đonom. Cipelice postaju potrebne onog trenutka kada izlazite napolje – na park, trotoar, šljunak ili travu na kojoj ima svega. Tada stopalo treba zaštititi, ali tako da i dalje može da radi ono što prirodno radi: da se savija, opipava podlogu i jača.
Zašto je dečje stopalo posebno
Stopalo deteta do treće godine većim delom je hrskavica koja tek postepeno okoštava. Svod stopala još se nije formirao, a ono što izgleda kao „ravno stopalo“ kod mališana je uglavnom masni jastučić koji vremenom nestaje. Zbog toga su prve cipelice pre svega zaštita, a ne korekcija. Njihov zadatak je da ne smetaju.
Dobra prva cipelica je ona koju dete posle pet minuta zaboravi da nosi.
Na šta da obratite pažnju
Mekan i savitljiv đon
Uzmite cipelicu u ruku i savijte je u prednjoj trećini, tamo gde se savijaju prsti. Ako se savija lako, bez mnogo otpora, to je dobar znak. Đon koji je krut kao daska tera dete da hoda „ravnom nogom“ i brže ga umara. Istovremeno, đon treba da bude dovoljno debeo da zaštiti od kamenčića i hladne podloge.
Širok prednji deo
Prsti moraju imati mesta da se rašire pri svakom koraku. Pogledajte cipelicu odozgo: prednji deo treba da bude zaobljen i širok, a ne šiljat. Kada dete stoji u cipeli, pritisnite palcem vrh – prsti ne smeju biti stisnuti sa strane.
Stabilna, ali ne tvrda peta
Zadnji deo cipele (kapna) treba da drži petu na mestu, kako noga ne bi „plivala“. Stisnite petu prstima: treba da bude čvrsta, ali ne i tvrda kao plastika. Previsoka i previše ojačana peta nije potrebna za prve korake.
Prirodni materijali
Dečja noga se znoji više nego što mislimo. Gornji deo i postava od kože dišu, prilagođavaju se obliku stopala i dugo traju. Sintetika je lakša za održavanje, ali noga u njoj brže postane vlažna, a to znači i nežuljanu, osetljivu kožu.
Lako obuvanje
Čičak trake su praktične i za roditelje i za decu koja vole da „pomažu“. Važno je da otvor cipele bude dovoljno širok da stopalo uđe bez guranja i savijanja prstiju.
Kako da proverite veličinu u prodavnici
Najbolje je da cipelice probate popodne, kada je stopalo malo veće nego ujutru, i to u čarapama koje dete inače nosi. Neka dete stoji – ne sedi – jer se stopalo pod težinom produžava i širi. Između najdužeg prsta i vrha cipele treba da ostane oko 10 do 12 milimetara prostora. Taj višak je potreban jer stopalo pri hodu klizi napred, a deo je i rezerva za rast.
- Pustite dete da prošeta nekoliko minuta po radnji.
- Pratite da li se spotiče, šepa ili pokušava da izuje cipelu.
- Posle skidanja pogledajte stopalo: crvene tačke znače da cipela negde žulja.
- Ne oslanjajte se na to da će dete „reći“ da ga žulja – mali mališani to retko umeju.
Česte greške
Najčešća greška je kupovina cipela „na rast“, dva broja veće. Prevelika cipela je jednako loša kao i premala: dete se spotiče, prsti se grče kako bi zadržali obuću, a peta se trlja. Druga česta greška je nasleđivanje već iznošenih cipela od starijeg brata ili sestre. Unutrašnjost cipele se vremenom oblikuje prema stopalu prethodnog vlasnika, pa novo stopalo dobija tuđi otisak.
Treća greška je verovanje da prve cipele moraju imati „ortopedski“ uložak. Zdravom detetu nije potreban nikakav poseban oslonac za svod – on se razvija sam, kroz hodanje, penjanje i igru. Ako primetite da dete hoda na prstima, da mu se stopala jako uvrću ka unutra ili se brzo umara, posavetujte se sa pedijatrom ili dečjim ortopedom.
Ukratko
Dobre prve cipelice su lagane, savitljive, široke u prstima i od materijala koji diše. Kupite ih tek kada dete samostalno hoda napolju, merite ih dok dete stoji i ostavite oko jedan centimetar prostora ispred prstiju. Sve ostalo – boje, trake i šare – stvar je ukusa, i tu slobodno pustite dete da izabere.